Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Ovo je posljednji zapis na ovom blogu. Rezultat ovoga ispod je rad jednog popodneva kada sam isprogramirao blog da objavi par mojih tekstova koje sam objavio na topicu Odgovaram na pitanja i glumim frajera II. Link na njega vam je s lijeve strane. Nemam inspiracije a ni vremena za neke druge postove pa vas upučujem na frajerski topic gdje ima i zanimljivijih i upučenijih ljudi od mene što se tiče povijesti. Kako imamo već skoro pa 100 stranica preporučujem vam naš sadržaj (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&threadid=21969) na kojem su popisani svi malo duži postovi. Ovaj post ne bi ni pisao da me na forumu netko nije pitao o nečemu što sam napisao na blogu kada sam ponovo ušao u njega i vidio komentare vas ''čekaća''. Ovaj blog je što se mene tiče završen i zatvoren, možda mu se vratim nekad u budučnosti ali sumnjam - u ovom mediju se nisam snašao. Na forumu me možete naći na frajerskom... pozdrav, gabal. |
|
Nakon ovog incidenta Elizabeta je odlučila pokazati Filipu da ni ona nije za staro željezo. Drake je po hitnom postupku vraćen iz mirovine i dana mu je na upravljanje flota od 29 brodova i 2300 ljudi. Drakeova prvotna namjera bila je napad na španjolsku srebrnu flotu. U tom naumu nije uspio jer je prekasno krenuo u napad pa je srebro već bilo sigurno u španjolskoj riznici. Kada to nije uspjelo, Drakeova flota je produžila prema Karibima da napravi malo štete Španjolcima. Glavni grad tadašnjih Španjolskih Kariba bilo je Santo Domingo i bio je smatran neosvojivim. Drake je odličnim taktičkim potezom dokazao suprotno – iskrcao je vojsku 15 kilometara od grada i počeo bombardirati grad s mora svim silama. Dok su branitelji bili zaokupljeni odbijanjem napada s mora, pješadija se doslovno ušetala u grad nakon marša kroz prašumu i zauzela ga bez ijedne žrtve na svojoj strani. Drake je držao Santo Domingo mjesec dana i predao ga kada je izmuzao popriličnu otkupninu za grad. Nakon još par sličnih zauzimanja gradova po Karibima, vratio se u Englesku a trošak operacije bio je u potpunosti pokriven ''otkupninama'' gradova i njihovim pljačkanjem. Rezultati ovog Drakeovog izleta za Španjolsku su bili katastrofalni za španjolski moralni i materijalni kredibilitet. Država je bankrotirala, s njom i Španjolska banka a slična sudbina je skoro zadesila i Venecijansku banku čiji je najveći dužnik bio Filip II. Najveća njemačka banka – Ausburška banka je odbila novi kredit Španjolskoj. Čak je i Elizabetin premijer Lord Burghley koji se nikada nije slagao s Drakeovim metodama morao priznati da je Drake obavio izvrstan posao. |
Prije nego što počnem o samoj bitci s Armadom, malo ću vam ispričati pozadinu samog englesko – španjolskog rata, tj. njegove uzroke kao i političku situaciju u tadašnjoj Europi. Španjolski kralj Filip II. tada je vladao Španjolskom koja je tada bila na vrhuncu svoje moći. Unatoč velikoj vojnoj moći i političkom utjecaju španjolska loza dinastije Habsburg bila je u dubokoj krizi. Filip nikako nije uspijevao dobiti muškog nasljednika a to je u tadašnjim razmjerima bilo jednako propasti države. Njegov prvi brak s rođakinjom Marijom Portugalskom završio je kada je ona umrla pri porodu Filipovog sina Don Carlosa. On je trebao naslijediti ogromne posjede u koje su ulazili i Kraljevstvo obiju Sicilija, Milansko vojvodstvo i Španjolska Nizozemska. Sve to zvuči jako lijepo da nije bilo jednog problema – Generacije i generacije brakova s bliskim rođacima učinile su svoje – Don Carlos je bio mentalno poremećen. Volio je mučiti životinje a poznati su bili i njegovi nasilni ispadi prema posluzi kao i česta silovanja svega što nosi suknju u njegovoj blizini. Kada je postao punoljetan, Filip je zaključio da je nesposoban za vladanje i isključio ga iz nasljedstva. Don Carlos je spremao urotu kojom je htio svrgnuti oca s prijestolja ali je ona otkrivena. Filip je sina zatvorio u zatvor gdje je i umro nekoliko mjeseci kasnije. Postoje priče da je smaknut ali za to nema dokaza. U drugom braku s puno starijom Marijom I. Škotskom (Krvava Mary) nije imao djece ali je dok je Marija bila živa vladao kao suvladar i Engleskom. Kada je Marija umrla, Filip se želio oženiti njenom polusestrom Elizabetom I. ali je papa zabranio taj brak jer su prethodno bili šurjaci (stvarno čudna odluka ako uzmemo u obzir kakvi sve brakovi su se tada sklapali). Kako kao revni katolik nije htio prekršiti Papinu zabranu, oženio se s Elizabetom Valois koja je prvotno bila namijenjena Don Carlosu. Ovaj brak je potvrdio mir između Španjolske i Francuske. Ona mu je rodila dvije kćeri i umrla godinu dana nakon drugog poroda. Već u panici, bez žene i nasljednika u svojoj 43. godini Filip se ženi za svoju rođakinju Anu od Austrije koja mu je doduše rodila 3 sina ali samo jedan ju je i nadživio i kasnije postao kralj Filip III. No, pustimo sada za kratko Filipa i njegove probleme s potomstvom i krenimo na britansko otočje. Elizabeta je bila opsjednuta od strane raznih prosaca koje je na kraju sve odreda odbila i izjavila da je ona udana za englesku državu. Sve od propalog braka s Filipom, između dvije zemlje vladali su zategnuti odnosi. Elizabeta je novčano pomagala Korsare, gusare koji su napadali brodove zemlje s kojom je Engleska bila u ratu a koji su znali nanositi značajne gubitke španjolskim brodovima. Najbolji takav pomorac bio je Francis Drake (kasnije je dobio plemićku titulu) koji je preko Magellanovog prolaza upao u Pacifik (tada ''Španjolsko more'') i opljačkao apsolutno svaku tvrđavu i brod na koji je naletio. Na povratku preko Začinskih otoka je ukrcao veliki teret začina koji ga je skoro koštao glave. Naime, količina blaga je bila tolika da se brod doslovce raspadao od tereta (zlato, srebro, začini, kineski porculan, skupocjene tkanine, duhan…) a kada je doplovio u London zarobljeno blago je bilo toliko da je njegova vrijednost iznosilo koliko i engleski državni proračun te godine. Filip je ovo smatrao kao osobnu uvredu i zatražio od Elizabete povrat pokradenog blaga (tvrdilo se Španjolcima da je Drake to učinio na svoju ruku). Elizabeta je to odbila i čak proglasila Drake vitezom te preuzela ugovorom zajamčenih 90% blaga s pohoda. Inače, Drake je drugi čovjek koji je oplovio svijet (prvi Englez) ali i prvi kapetan koji je to preživio (Magellan je umro prije povratka u matičnu luku). Kap koja je prelila čašu bilo je englesko podupiranje ustanka u Nizozemskoj 1585. Engleski brodovi su tada zarobljeni u svim španjolskim lukama što je bio i početak ENGLESKO – ŠPANJOLSKOG RATA. |
Većina ljudi misli da je sol samo zrnati začin koji se uz papar (inače potpuno nevažan i tek u zadnje vrijeme upotrebljavan začin) na većini stolova. Ona je to, ali je i mnogo mnogo više.Sol je jako važan dio prehrane ljudi i životinja ali i mnogih biljaka. To je jedan od mnogih i najšire korištenih prirodnih konzervansa, njene industrijske upotrebe su nebrojene a i njena upotreba kroz povijest je jako zanimljiva i značajna. Sol je u nekim kulturama služila kao sredstvo plaćanja a zbog izvora soli izbijali su i krvavi ratovi. U mnogim kulturama sačuvao se običaj nuđenja soli putnicima (pa i u našoj – kruh i sol). Upravo trgovina solju je bila jedna od prvih trgovina koje su se razvile. Između ostalih, karavanski putovi Saharom su pokrenuti upravo zbog soli koja je nužna nomadima u uzgajanju stoke. Prvo spominjanje soli datira se u 5 tisućljeće prije Krista kada je u Kini objavljena knjiga o ljekarništvu čiji je veći dio posvećen soli. U toj knjizi se spominje čak 40 različitih vrsta soli i njihova upotreba u liječenju. Grci su zamjenjivali sol za robove i jedni od prvih su uveli državni monopol i poreze na sol. Engleska riječ ''salary'' dolazi od salarium argentum, specijalnih porcija soli koje su dobijali rimski legionari. Od bližih nam država, Venecija je stvorila svoj gospodarski imperij kroz trgovanje solju. Dubrovnik si je otvorio putove prema unutrašnjosti upravo trgovanjem solju. Kasnije je sol bila 3. po važnosti izvozni proizvod Dubrovačke Republike. Tu sol su proizvodili u prvom redu u Stonskoj solani ali i iz niza manjih solana duž obale koju su kontrolirali. Najveći konkurent u toj trgovini im je bila Tuzla (koja je i dobila ime po turskoj riječi za sol) čija je kvalitetna kamena sol konkurirala dubrovačkoj. Sol može biti važna i u umjetnosti. Poznati su rudnici soli u Wieliczki u Poljskoj unutar kojeg su u soli izdubljene tri crkve i bezbroj kipova. Pređimo malo preko bare na američki kontinent. Prvi domoroci koje su sreli Europljani su skupljali sol sa plaža. U Velikom Napoleonovom pohodu na Rusiju mnogo je vojnika umrlo od posljedica ranjavanja upravo zbog nedostatka soli koja bi im liječili rane. Većina država je u srednjem vijeku uvela monopole i poreze na sol od kojih su dobijali velike prihode. Na stotine Britanaca je završilo na Australiji zbog groznog zločina krijumčarenja soli (usput, tamo se završavalo i zbog ubijanja kraljevih zečeva). Velika upotreba soli za konzerviranje hrane je u srednjem vijeku rezultirala jednim zanimljivim fenomenom. Jedina alternativa za konzerviranje hrane bili su orijentalni začini koji su bili iznimno skupi tako da se sva hrana usoljavala radi konzerviranja. Tada se vodi nije vjerovalo zbog raznih bolesti koje su se širile preko nje pa se pribjegavalo popularnijim tekućinama – pivu i vinu. Ako pođemo od pretpostavke da se ono što se zabranjuje u bontonu često i radilo, onda je bilo skroz normalno za ručak popiti demižonu vina (cca. 5 litara). Jedan istraživač je na temelju količine uvezenog vina u Dubrovnik za osobne potreba pokušao izračunati dnevnu potrošnju vina. Od objavljivanja rezultata istraživanja je odustao kada je došao do astronomske cifre od 9 litara vina po glavi stanovnika dnevno. Ako bi uzeli u obzir ove podatke, moglo bi se zaključiti da su mnogi postupci velikih ličnosti u povijesti doneseni u izmaglici uzrokovanoj alkoholom. Čak i Svetonije piše da je Cezar prvi koji je rušenju države prišao trijezan. Ukratko, da se vratim s offtopica, srednjevjekovni svijet je konstantno bio pijan kao letva a tome je uzrok – SOL. |
Jučer sam otkrio malo listajući statistiku posjeta da se ovaj moj blog na prvoj stranici googla kada se upiše vještice!!!Tome se stvarno nisam nadao i baš sam sretan i ponosan. Nadam se da je onaj/ona tko je tražio nešto o vješticama našao što je tražio - to mi je zbilja uljepšalo dan. |
Speleologija po stolu je gotova, našao sam što sam trebao. Evo nešto malo o postanku šahovnice kao hrvatskog grba.Prije nego što počnem, htio bih riješiti jednu zabludu koja je postala općeprihvaćena čak i u stručnim krugovima. Hrvatski grb se često naziva kockastim ali to nije točno. Heraldika je plošna umjetnost a kocka je geomatrijsko tijelo, grb Hrvatske prikazuje naizmjenične crveno-bijele KVADRATE. Podrijetlo i točnije znanstveno utemeljena starost hrvatskog grba nije poznata a i pitanje je hoće li se ikada bez nekih novih i revolucionarnih dokaza to i moći utvrditi. O njegovu nastanku ima više teza i hipoteza a i nekih legendi ali nijedna nije tako zabavna kao ona koju je iznio Slafko dosta ranije na ovom threadu. Kako svi više vole legende jer su zabavnije, počet ću s njom. Dakle, legenda kaže da je mletački dužd Petar II. Orseolo 998. ploveći sa svojom mornaricom po Jadranu prisvajajući vlasti Serenissime hrvatske gradove naletio na hrvatsku mornaricu. U makljaži koja je uslijedila dužd je pobjedio a usput je i zarobio kralja Držislava te ga odvukao u Mletke. Držislav je u zarobljeništvu prekračivao vrijeme šahom a dužd je doznao da je Držislav poprilično dobar u toj igri te mu ponudio čudan prijedlog. Dakle, njih dvojica bi igrali 3 partije a ulog bi bila Držislavova sloboda. Ako on dobije sve tri partije slobodan je, u suprotnom će ostati rob cijelog svog života. Držislav je nakon silnog treninga kojeg je imao u zatočeništvu rasturio dužda u sve tri partije te dobio slobodu. Kao uspomenu na taj događaj, Držislav je za svoj grb uzeo šahovsko polje. Ova legenda ne drži vodu iz više razloga. Petar II. Orseolo je svoju ekskurziju po Dalmaciji imao 1000. godine a Držislav je u to doba već bio 3 metra pod zemljom. Na tom pohodu je kao taoc uzet Držislavov unuk Stjepan. Taj mali je u Veneciju poslan kao zalog da će mu stari (Svetoslav Suronja) održati obečanje dano duždu ako mu ovaj pomogne u ratu kojeg je tada vodio protiv svog brata za Držislavovo prijestolje. Stjepan se u Veneciji odlično snašao i kasnije je oženio duždevu jedinu kčer i preselio se u palaču na Canalu Grande. No, vratimo se mi grbu. Jedna od popularnijih teorija smješta nastanak grba u pretheraldičko doba i povlači paralelu sa iskopanim vazama u Gruziji na kojima se nalaze crveno - bijeli kvadratići. Ovakav ornament se koristio u Iranu a smatra se da je ozančavao državno jedinstvo iranskih južnih i zapadnih samoupravnih plemena. Ovo nije bez vraga jer su se u Iranu strane svijeta označavale bojama, crvena je označavala jug a bijela zapad. Pitanje je, da li je u to vrijeme (12. stoljeće pr. Kr.) uopće postojao državni grb te ako je u kojem se smislu koristio. Ipak, velika večina povjesničara smatra da postanak grba treba tražiti u doba narodnih vladara kada se i razvila heraldika. Kvadrataste (kockaste) urese nalazimo posvuda po području hrvatske ranosrednjovjekovne države a njegova prva službena upotreba datira tek u 1527. kada je sačuvan na državnom pečatu koji je prikačen na povelju Cetingradskog sabora na kojem ima 64 kvadrata (8x8), baš kao i veliki iranski državni grb. Na novcima se prvi put pojavio na taliru Ludovika II. iz 1525. Da je grb rađen po heraldičkim pravilima, simbolizirao bi bojno polje. Takvi grbovi su se dodjeljivali vojskovođama u znak zahavalnosti za pobjedu. |
Za razliku od ostalih mitloških bića, vještice su obične žene koje su posjedovale posebne moći.Vjerovanje u vještice seže sve do matrijarhata kada se vješticama nazivalo žene - svećenice i liječnice koje su se razumjele u liječenje lijekovitim travama. U antici je postojala božica Hekata koja je bila vladarica podzemnog svijeta, boginja Mjeseca i boginja poroda i mladeži. Imala je tri glave a kasnije je uz svoja ostala zaduženja dobila i zaštitu nad čarobnjacima. U Rimu se stopila sa Dijanom a žene su osobito štovale taj kult što nije nelogično jer je bila i zaštitnica poroda. U starom Rimu je čaranje bilo sasvim normalna stvar (više je o tome pisao Legion) a jedino su bila zabranjena čaranja protiv nekoga dok su ''dobra'' čaranja bila dobra i poželjna. Sveti Augustin vrši ovu podjelu (na dobra i loša) i sankcionira sve takve aktivnosti iako je smatrao da su dobra čaranja korisna ali ipak kao poganski običaj nepoželjna. Dolaskom kršćanstva, vještice su se kao noćna bića u predajama stopila sa strahom od drugih noćnih bića koja su uglavnom demoni. U legendama i predajama javljaju se 2 tipa vještica: VJEŠTICE U BAJKAMA su mogle čarati, imale su mogučnost transformacije u razne životinje, najčešće su demonski likovi iz donjeg svijeta. One su bez iznimke stare i ružne a u bajkama nagrađuju ili kažnjavaju lik ovisno o njegovim djelima. Vještice na kraju bajke redovito dožive užasan kraj prepun najgorih muka. VJEŠTICE U PREDAJAMA se dijele na dobrice (vračare i vračevi) i ''loše'' vještice. Dobre se još nazivaju i vilenice. Vilenice su izabrane od vila koje su ih naučile nekim čarolijama. U predajama, vještice su žene bez nekog posebnog obilježja koje se po noći preobražavaju i lete na vještičja sijela (najčešće na najbližem brdu). Tamo imaju bogate gozbe koje nerijetko uključuju i orgije. Kao neke od lokacija vještičjih sijela treba spomenuti Klek, Medvednica i Monte Gargano kao najčešća odredišta hrvatskih vještica. Vještica se postaje na poziv i mora se proći inicijacija da bi se ušlo u vještičji krug, ta inicijacija se sastoji od toga da se na vještičje sijelo donese nešto drago (muževljevo srce, srce krave ili vola...) a najčešće bi svekrva uvela snahu u vještice. Zanimljivo je da se po predajama bez srca može živjeti ali nije zabilježeno da je itko preživio više od tjedan dana bez srca. Na vještičjim sijelima uvijek je prisutan i vrag s kojim vještice sklapaju ugovor i naravno orgijaju. Vrag je u predajama uvijek opisan kao elegantni gospodin sa cilindrom odjeven u crno (uvijek ima taj cilindar na glavi). U ugovorima s vragom, vještice mu predaju i tijelo i dušu u zamjenu za moći. VJEŠTIČJE MOĆI: Imaju urokljive oći, mogu napraviti selektivnu tuću (pada samo na jednom polju), kradu vino i mlijeko kravama. Mogle su se transformirati u svaku životinju osim goluba i janjeta (kršćanski simboli). Vještice najveću moć imaju za nekih blagdana kada dolazi do promjene u rutini svakodnevnog života. Zanimljivo je da u Hrvatskoj vještice lete bez pomoći metle, u nas su stvari malo drukčija. Vještica se skine gola, namaže se posebnom vještičjom mašću i izgovori formulu za let (''Ni o drvo ni o kamen već gdje su ostale''). Kao što se iz formule vidi, vještice su letjele najčešće na svoja vještičja sijela. Drugi način transporta je ostavljanje tijela. Vještica je mogla ostaviti tijelo u krevetu i lutati okolo cijele noći. Ova vrst transporta imala je više mana; vještica se morala vratiti u svoje tijelo do zore i nije se mogla vratiti u tijelo ako bi ga netko u njenom odsutstvu pomaknuo a tada bi i umrla s dolaskom zore. U predajama je često opisana situacija da vlasnik (krave, vina...) zatekne preobraženu vješticu u krađi i opali je sjekirom ili kojm god predmerom kojeg ima pri ruci a sutra je prepozna upravo po rani koju joj je zadao noć prije. ZAŠTITA OD VJEŠTICA: Kao zaštita, odlično služe svi kršćanski simboli, crtane kruga oko sebe je također vrlo efikasno (krug je jedan od najmoćnijih magijskih simbola) a efikasnim su se pokazali i bršljanovo drvo te list koprive. PROGONI VJEŠTICA: Progoni započinju u 15. stoljeću a u 17 i 18. su najveći. Postavlja se pitanje zašto baš tada dolazi do večih progona(govorim samo o Hrvatskoj, drugdje je situacija drukčija)? To se objašnjava večom afirmacijom katolićanstva tijekom protureformacije i progona svega nekršćanskog. U Srednjoj Europi lov na vještice je počeo objavljivanjm knjige vještičjih grijeha 1477. u Kolnu kada je i dozvoljen lov na vještice. 1747. Marija Terezija zabranjuje procese protiv vještica bez njenog dopuštenja. To je napravila jer je željela spriječiti osobne osvete preko tih procesa a nakon te godine više nema službenih procesa protiv vještica. Zanimljivo je da je Marija Terezija vjerovala u čarobnjaštvo i vještice. 1890. Ivan Tkalčić objavio je zbirku spisa sa vještičjih procesa, iz tih spisa znamo kako su izgledali procesi u nas. Jednom kada je žena optužena, mogla se osloboditi krivnje samo ako pribavi 20-25 svjedokinja koje su mogle i same biti osuđene ako je žena osuđena kao vještica na tom sporu. Kao dokaz je služio ''đavolji pečat'' - atipični madež ili bradavica na tijelu a mučenje je bilo obvezno u procesu. Sama mučenja su bila vrlo okrutna a za dokazivanje nevinosti trebalo se podvrgnuti Božjem sudu - ili stavljanjem ruke u kipuću vodu (u slučaju nevinosti, optuženičinoj ruci ne bi se ništa dogodilo) ili bacanjem u vodu (ako ispliva vještica je, ako potone nevina je i Bog joj dao duši pokoj). Kazna je uvijek bila spaljivanje koje se u Zagrebu vršilo na Tuškancu (negdje oko Saloona). Jako je malo procesa bilo pokrenuto protiv muškaraca ali bilo je i takvih slučajeva). Na smrt spaljivanjem (ili pročišćavanje tijela vatrom od grijeha kako se to poetičnije nazivalo), moglo se osuditi i svakoga tko bi posjedovao amulete ili kakve duge nekršćanske zaštitničke predmete. ŠEĆER NA KRAJU - KAKO PREPOZNATI VJEŠTICU: Procedura je ovakva - od Sv. Lucije do Božića treba se izrađivati tronožac u kojem nema nikakvog metala (Lucijin tronožac). Izradu treba tako tempirati da se svaki dan radi i da se dovrši na Badnjak. Taj stolac se odnese na Polnočku i čeka se. U trenutku pokazanja popne se na taj tronožac i gleda. Vještice se tada vide kako su okrenute od oltara (tj. hostije) i svaka na ramenu ima crnu mačku. Nevolja kod ovoga je što vještice primjete da su otkrivene pa ga počnu loviti. Tada dobro dođe crtanje kruga za zaštitu ili bacanje kožuha kojeg onda vještice rastrgaju a znatiželjnik time dobije manevarskog prostora za bijeg. Ovo sam prepisivao iz skripte s predavanja pa je zato malo nabacano zbrda-zdola. Nadam se da će vam biti zanimljivo. |
